Zašto mislimo da “samo sekunda” nije opasna
Već desetu godinu zaredom, kompanija m:tel kroz kampanju „Ostavi telefon dok voziš!“, u saradnji sa Ministarstvom saobraćaja i veza, Agencijom za bezbjednost saobraćaja i Auto-moto savezom Republike Srpske, ulaže napore da podigne svijest o opasnostima korišćenja telefona tokom vožnje.
Upravo ova dugogodišnja inicijativa ima za cilj da nas sve – kao vozače, roditelje i uzore – podstakne da vozimo pažljivo, odgovorno i bez distrakcija. Vrlo često sebi 'dajemo dozvolu' za korišćenje telefona u vožnji, opravdavajući to, primjera radi mišlju: „Samo ću na brzinu da odgovorim“, ili „Pogledaću poruku dok čekam na semaforu“ ili „Samo sekunda, ništa strašno.“ Ali, ne treba zaboraviti da za „samo sekundu“, recimo, dijete može istrčati na cestu, auto ispred može naglo zakočiti, pješak može zakoračiti van pješačkog…Ta „sekunda“ može biti razlika između bezbjednog puta i tragedije.
U stvarnosti, čak i kratko odvraćanje pogleda ili pažnje tokom vožnje značajno povećava rizik od saobraćajnih nezgoda. Ipak, mnogi od nas svakodnevno prave upravo te mikrokompromise, ne shvatajući koliko su zapravo opasni. Zašto?
Naš mozak u vožnji funkcioniše kao autopilot. Navika i rutinske radnje često nas dovedu do lažnog osjećaja kontrole. Evo nekoliko najčešćih psiholoških „trikova“ kojima sami sebe zavaravamo:
- Iluzija kontrole
Misao: „Upravljam autom godinama, znam šta radim.“
Istina: Iskustvo ne poništava fizičke zakone – vaše oči ne mogu gledati u ekran i cestu u isto vrijeme. Reakcije kasne, a fokus slabi.
- Minimiziranje rizika
Misao: „To je samo poruka, ne traje ni sekundu.“
Istina: Da biste pogledali, pročitali i razumjeli poruku, potrebno je 4–5 sekundi. Pri brzini od 50 km/h, za to vrijeme pređete više od 60 metara naslijepo.
- Navika multitaskinga
Misao: „Mogu da vozim i pričam, stalno to radim.“
Istina: Multitasking je mit – mozak zapravo brzo prebacuje pažnju s jednog zadatka na drugi, a u vožnji je i milisekunda važna.
- Samopouzdanje u poznatom okruženju
Misao: „Znam ovaj put napamet, ništa mi se ne može desiti.“
Istina: Upravo poznati putevi stvaraju osjećaj lažne sigurnosti i najviše nezgoda dešava se – blizu kuće.
Kao roditelji, staratelji i uzori, imamo dodatnu odgovornost. Ako djeca vide da „samo sekunda“ korištenja telefona za nas nije problem, prihvatiće isto ponašanje kada jednog dana sami sjednu za volan. I zato, kada sljedeći put posegnete za telefonom tokom vožnje, sjetite se da upravo ta „sekunda“ može promijeniti sve.
Jer… Telefon može da sačeka. Život ne.
